Mikroplastika i klimatske promjene na hrvatskim otocima: pregled

Ponedjeljak - 26.09.2022.

Predavači

  • Marija Parać, mag.ing.agr., Laboratorij za fizikalnu kemiju tragova, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb

 područjima, ali i na udaljenim, slabo naseljenim pa čak i na nenaseljenim otocima koji se nalaze tisućama kilometara od obale. Prisutnost mikroplastike u morskom okolišu direktno utječe na smanjenje bioraznolikosti i onečišćenje. Primjerice, mikroplastika ima jako izražena adsorpcijska svojstva kojima može vezati toksične polutante i teške metale iz mora na svoju površinu. Što se duže nalazi u okolišu, podliježe raznim degradacijskim procesima povećavajući svoju aktivnu površinu, a samim time i količinu polutanata koju može vezati na sebe. Degradacija uzrokovana sunčevom svjetlošću i toplinom kao posljedicu ima ispuštanje metana i etilena, dva potentna staklenička plina. Ingestija od strane morskih organizama omogućava ulazak mikroplastike u prehrambeni lanac i u konačnici završava do čovjeka. Nažalost, do danas ne postoje zakoni koji određuju dopuštenu količinu mikroplastike u okolišu. Uz to javljaju se i mnoge socioekonomske posljedice vezane uz lokalno stanovništvo. Iako se raspolaže s određenim znanjem i podacima, postoji mnogo nepoznanica oko brojnosti i transportnih mehanizama mikroplastike, dugoročnom utjecaju na biotu te rizike za ekosustave i ljudsko zdravlje. Ekstremni vremenski uvjeti i poplave, u kontekstu klimatskih promjena, utjecati će na širenje plastike u morski okoliš, a najranjiviji biti će otočki ekosustavi i morska zaštićena područja (MZP). Na hrvatskim otocima do sada su na prisutnost mikroplastike istražene dvije plaže na otoku Visu, sediment u blizini otoka Silbe, MZP otočići Grebeni, a Zadarski i Šibenski arhipelag pokriveni su velikom studijom iz 2019. godine.

Organizatori

Suorganizatori

Financijska podrška