Lastovski iseljenici i njihov zavičaj

Srijeda - 28.09.2022.

Predavači

  • dr.sc., Jasna Čapo, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Iseljavanje je jedna od konstanti života otoka Lastova, kao i, općenitije, hrvatskih otoka i cijele države. Bez obzira na njihovo podrijetlo i državu useljenja, iseljenici dijele slične priče o svojem herojskom putovanju na drugi kraj svijeta (Australiju, Kanadu Amerike), ne/snalaženju i teškom radu, o čežnji za zavičajem i ljubavi prema domovini, koje ih ne napuštaju ni nakon tridest ili četrdeset godina života u iseljeništvu. U velikim svjetskim metropolama često žive u hrvatskim enklavama, okupljeni oko katoličke crkve i hrvatskoga doma te u vlastitim, velikim, proširenim obiteljima koje se sastoje od nekoliko generacija. Obiteljsko i hrvatsko okruženje im pruža osjećaj familijarnosti i sigurnosti, “dom izvan doma”. Iseljenici dijele i želju za povratkom u zavičaj i domovinu. Istraživanja su pokazala da ona ostaje nerealizirana i da se povratak, obično nakon umirovljenja, realizira tek djelomično, kad zadobiva oblik sezonske mobilnosti između mjesta podrijetla i mjesta u kojemu žive u iseljeništvu, s višemjesečnim boravcima u jednom i u drugom mjestu. Godine 2015. razgovarala sam sa šest članova obitelji iseljenika (u Australiju, Kanadu i SAD) koji su u Lastovu manje-više redovito živjeli nekoliko mjeseci godišnje (neki i do pet ili sedam mjeseci). Svi su bili umirovljenici u poodmakloj dobi; iselili su se između 1955. i 1973., sami ili s obitelji. Izlaganje je organizirano kroz nekoliko ključnih tema koje su se pojavile u svim iseljeničkim kazivanjima: emocije i vezanost uz Lastovo; “život između” u kojemu se uvijek čezne za mjestom i obitelji/društvom koje je negdje drugdje; želja da djeci ostave materijalno nasljeđe u Lastovu ne bi li ih tako potaknuli da održavaju vezu sa zavičajem; neshvaćanje njihovih životnih putanja i motiva koje prepoznaju kod neiseljeničkoga stanovništva. 

Organizatori

Suorganizatori

Financijska podrška