Granice dosega razvojnih politika i kako ih prijeći – primjer Hrvatskih otoka

Srijeda - 28.09.2022.

Predavači

Tijekom razdoblja 2014. – 2020. Kohezijska politika Europske unije uvela je inovativne pristupe razvojnoj politici i upravljanju, uključujući mehanizme integriranih teritorijalnih ulaganja (ITI) i razvoja predvođenog lokalnom zajednicom (CLLD). Ti mehanizmi bit će aktivni i u razdoblju 2021. – 2027. otvarajući nove mogućnosti hrvatskoj otočnoj politici, poput nedavno uvedenih Integriranih planova teritorijalnog razvoja (ITD). Za razliku od prijašnjeg sustava strateškog planiranja, novi sustav u Hrvatskoj je znatno potkrijepljen mogućnostima financiranja iz EU fondova. Provedbenih prepreka će, međutim, biti i dalje. Razvojni ciljevi u pojedinim područjima Hrvatske teško će biti postignuti ako subregionalne specifičnosti, koje se posebno ističu na otocima, ne budu odgovarajuće sagledane. Jedan od glavnih provedbenih problema proizlazi iz neprihvaćanja subregionalnih razvojnih specifičnosti vezanih uz postojeći administrativno-teritorijalni ustroj. Usto, izražen je i nesklad između načina razmišljanja o razvojnoj politici na kopnu i razvojnih potreba, mogućnosti i provedbenih kapaciteta na otocima. Unatoč Nacionalnom planu razvoja otoka (1997., 2021.) koji se čini inkluzivnim i usmjerenim na participaciju otočana i održivost te jednako usmjerenom Zakonu o otocima (1999. – 2021.), otočna politika jedva dopire do malih otoka, njihovih mjesnih odbora i samih otočana. Predstavit ćemo rezultate institucionalne analize novog okvira planiranja otočne politike, pristupe integriranog teritorijalnog razvoja te razvojne scenarije razrađene za potrebe Cresko-lošinjskog otočja (Cres, Lošinj, Unije, Susak, Vele Srakane i Ilovik). Na temelju nalaza, predložit ćemo asimetrični okvir upravljanja koji može omogućiti učinkovitije planiranje i upravljanje subregionalnim razvojem i tako doprinijeti ostvarenju novouvedene agende Europske unije “Nitko neće biti izostavljen”.

Organizatori

Suorganizatori

Financijska podrška